Med je oduvijek korišten u ljudskoj ishrani ne samo kao zaslađivač, već i kao značajno sredstvo u liječenju raznih bolesti.
I danas je njegova upotreba značajna zahvaljujući otkrićima koja idu u prilog njegovoj djelotvornosti i višestrukoj namjeni. Mnogi potrošači biraju medove po njihovoj gustoći, boji ili okusu, a zapostavlja se djelotvornost pojedinog meda za razne tegobe. Prirodna osobina meda je kristalizacija (redovita „bolest“ svakog prirodnog meda) gdje on, ovisno o odnosu glukoze i fruktoze u njemu, redovito prelazi u kristalno stanje. Pri tome se djelotvornost i kvaliteta meda ne narušavaju. Kristalizacija kod nekih medova nastupa nakon nekoliko dana (uljana repica), a nekima je potrebno i nekoliko godina za ovaj proces (bagrem).
Mnoge osobe izbjegavaju med s obrazloženjem da im „sjedne” na želudac. Med izuzetno dobro veže vlagu iz okoline, i kada dospije u želudac, pokupi na sebe vlagu iz sluznice, što neke osobe osjete. Uz konzumiranje meda treba neposredno prije ili poslije popiti 1-2 dl vode ili čaja, što će u potpunosti otkloniti spomenute tegobe.
Alergija na med i druge pčelinje proizvode. Ponekad se događa med kod pojedinih potrošača izaziva manje ili veće alergijske tegobe. Uglavnom se radi o reakciji organizma na pelud, koji se redovito nalazi u medu. Takve osobe su u pravilu osjetljive i na pripravke u koje se stavljaju veće količine peludi. Postupak uzimanja meda, u takvim slučajevima, treba ograničiti na podnošljive količine, kroz duži vremenski period.
Po sastavu razlikujemo dvije osnovne vrste meda:
Medljikovac (šumski med) – nastaje sakupljanjem i preradom slatkog soka s lišća drveća. Sok se ponekad luči sam ili nastaje kao slatka izlučevina biljnih ušiju, koje ju izlučuju posebnim žlijezdama. Medljikovci su priznati kao kvalitetni medovi bogatiji mineralima i desetke puta u odnosu na druge medove. Obično su jače arome i intenzivnijeg mirisa. Naša hrastova medljika, ovisno od godine, je izuzetno tamne boje – gotovo crna, i preporučamo ju kod slabokrvnih osoba kojima nedostaje minerala u organizmu. Hrastova medljika je i izuzetno antioksidativno sredstvo što su pokazala i znanstvena testiranja.
Nektarni – nastaje tako što pčele posjećuju razne cvjetove i iz njih sakupljaju slatki sok – nektar, od kojega preradom nastaje nektarni med. Opisat ćemo neke vrste nektarnog meda, njihove osobine i djelovanje:
- Bagremov med – Izuzetno bistar, gotovo proziran, med, ponekada ima i žućkastu boju ako ga pčele pomiješaju s kupinom ili nekom drugom vrstom meda. Poznat je kao blag i prihvatljiv kod navikavanja djece na korištenje meda. Pomaže kod nesanice, smirivanja i opuštanja organizma. Zbog svojega blagog i neutralnog djelovanja pogodan je za zaslađivanje kave i drugih napitaka.
- Lipov med – Žuto zelenkaste boje, ugodne i intenzivne arome lipe, blago kiselkast. Pomaže kod prehlada, viroza i drugih stanja gdje je poželjno preznojavanje organizma. U kombinaciji s lipovim čajem postiže još bolji učinak. Osobe sa srčanim tegobama trebaju biti oprezne kod uzimanja ovoga meda.
- Cvjetni (livadni) med – Ovisno o sastavu može biti raznih boja i gustoće. U proljeće je svjetlije boje, a krajem ljeta je obično tamniji. Po svome sastavu potječe od više vrsta biljaka (polifloran) i stoga je i njegova djelotvornost široka. Koristi se za reguliranje probave, poboljšava rad jetre, daje energiju iscrpljenima… Preporučuje se djeci u razvoju, ali i starijim osobama.
- Kestenov med – Tamnije boje, gorkasto oporog okusa i intenzivnog mirisa. Preporučuje se kod želučanih tegoba – gastritisa i čira želuca.